Baština danas više nije statičan skup materijalnih i nematerijalnih dobara koje tek treba očuvati i interpretirati, već dinamično i često osporavano područje u kojem se prelamaju društvene, političke, ekonomske i tehnološke promjene suvremenog svijeta. U kontekstu ubrzanih globalnih procesa – digitalizacije, klimatskih promjena, migracija, turizma, urbanizacije i transformacija identiteta – pojam baštine kontinuirano se redefinira, a s njime i uloga stručnjaka, institucija i zajednica koje je stvaraju, čuvaju i prenose.

Jedan od ključnih izazova odnosi se na pitanje održivosti: kako očuvati baštinu u uvjetima klimatskih promjena, prirodnih katastrofa i intenzivnog turističkog pritiska, a istovremeno osigurati njezinu dostupnost i relevantnost za suvremeno društvo. Digitalne tehnologije otvaraju nove mogućnosti dokumentiranja, interpretacije i participacije, ali istodobno postavljaju pitanja autentičnosti, dugoročne pohrane i digitalne nejednakosti.

Sve je izraženija i potreba za uključivanjem zajednica u procese odlučivanja o baštini, čime se naglasak pomiče s institucionalnog upravljanja prema participativnim modelima. U tom kontekstu otvaraju se i pitanja reprezentacije, uključivosti i vidljivosti marginaliziranih skupina, kao i problematika „teške” ili osporavane baštine, koja zahtijeva osjetljive i odgovorne pristupe interpretaciji.

Dodatno, baština sve češće postaje prostor društvenog dijaloga, ali i konflikta – od pitanja vlasništva i restitucije do različitih interpretacija prošlosti. U takvim okolnostima, stručnjaci u području baštine suočavaju se s potrebom za interdisciplinarnim pristupima, novim metodologijama rada te kontinuiranim propitivanjem vlastitih praksi.

Ovaj skup nastoji otvoriti prostor za raspravu o navedenim i drugim suvremenim temama u području baštine, potaknuti razmjenu znanja i iskustava te doprinijeti razvoju inovativnih i uključivih pristupa u teoriji i praksi čime obilježavamo Dane europske baštine 2026.

Pored razmjene znanstvenih i stručnih znanja, cilj skupa je i ostvariti snažniju suradnju znanstvenih i stručnih centara koji djeluju u Hrvatskoj, a bave se temama kulture, kulturne baštine (materijalne i nematerijalne), umjetnosti, održivog razvoja i obrazovanja no dosad nisu djelovali u sinergiji. Skup je prilika za okupljanje centara koji se bave srodnim temama, međusobno predstavljanje te razmatranje načina dugoročnije suradnje. To otvara mogućnosti interdisciplinarnog dijaloga o aktualnim izazovima i perspektivama u području baštine odnosno razmatranja međusobne suradnje i uloge postojećih centara. U tom smislu, skup smatramo početnom točkom za buduću suradnju centara na razne teme iz područja kulture, obrazovanja i održivog razvoja.

Više o skupu: https://bore.irmo.hr/dani-europske-bastine-2026/

Ukoliko ste zainteresirani za ovu tematiku te želite sudjelovati (bez izlaganja), molimo da se javite na daniela.jelincic@irmo.hr.

Više o poglavlju: https://link.springer.com/chapter/10.1007/978-3-032-14082-1_8

IRMO aktualno 66 

Rezultati pokazuju da knjižnice provode određene održive prakse, ali uglavnom nesustavno i bez jasnog strateškog okvira. Najrazvijeniji aspekt je društvena održivost kroz programe inkluzije, cjeloživotnog učenja i pristupa znanju, dok je ekonomska održivost najslabije zastupljena. Rad ističe važnu ulogu knjižnica kao ključnih aktera održivog razvoja lokalnih zajednica te nudi integrirani konceptualni model koji po prvi put u hrvatskom kontekstu sustavno razlikuje internu i eksternu dimenziju održivosti.

Istraživanje je provedeno u okviru Centra za održivi razvoj kroz kulturu u okviru projekta Bit i boje održivog regionalnog razvoja u Republici Hrvatskoj. Cijeli rad dostupan je na: https://doi.org/10.30754/vbh.69.1.1820

Rad istražuje kako muzeji mogu postati važni promotori dobrobiti te koje su upravljačke vještine i načini razmišljanja potrebni za razvoj inicijativa koje promiču dobrobit u muzejima. Na temelju intervjua i istraživanja provedenog s vodstvom hrvatskih muzeja, autorice identificiraju devet ključnih vještina vodstva te naglašavaju muzeje kao važno mjesto za poticanje dobrobiti zajednice. U radu se daju i preporuke za poticanje rasta i razvojno orijentiranog načina razmišljanja i jačanje upravljačkih kompetencija.

Poveznica na rad u otvorenom pristupu: https://muzeologia.sk/index_htm_files/MKD_4_25_dragija.pdf

Priručnik najprije donosi ishodišne pojmove vezane za ozelenjivanje kulturne baštine, odnosno zelenu kulturnu baštinu. Zatim iznosi međunarodne, europske i nacionalne politike koje se odnose na međuodnos kulturne baštine, okoliša i klimatskih promjena, a u središnjem dijelu predstavlja primjere dobre prakse ozelenjivanja kulturne baštine kroz tri tematska pravca: praćenje i ublažavanje učinaka klimatskih promjena na samu kulturnu baštinu; oblikovanje ekološkog ponašanja kroz kulturnu baštinu; te koncepta zelene baštine koji podrazumijeva baštinu povezanu s biljkama i biljnim okolišem. Slijedi poglavlje o kulturnim uslugama ekosustava i zelenoj infrastrukturi, a zatim se predlažu praktični koraci koje je potrebno poduzeti za uspjeh u vlastitim projektima. Konačno, opisani su i najveći izazovi ozelenjivanja kulturne baštine, koji naznačuju smjer budućih istraživanja i konkretnih aktivnosti.

Namijenjen je svima koji se bave kulturnom baštinom, okolišem i održivim razvojem: stručnjacima iz područja zaštite i upravljanja baštinom, konzervatorima, urbanistima, donositeljima odluka, djelatnicima u kulturi, arhitektima, znanstvenicima i istraživačima, ali i predstavnicima civilnog društva te svima zainteresiranima za vezu između kulturne baštine i klimatskih promjena. Posebno je koristan onima koji rade na projektima prilagodbe klimatskim promjenama, razvoju zelene infrastrukture i razvoju javnih politika.

Priručnik se može nabaviti ovdje: https://www.jesenski-turk.hr/hr/prirucnik-za-ozelenjavanje-kulturne-bastine